Aktivnosti

Danas svedočimo da se borba protiv fašizma zloupotrebljava za dnevnopolitičke svrhe i svodi na pojavu, za koju sve više nismo sigurni ni da se dogodila. Činjenica je da je fašizam bio i ostao prisutan, pa je uvek iznova neophodno ukazivati na njega. Posebno je važno isticati doprinose zaslužnih žena koje su delovale u duhu antifašističke borbe iz različitih nacionalnih zajednica na prostoru Vojvodine, zato što su danas nepoznate široj javnosti, a nadilazile su sve nacionalne, verske, kulturne i jezičke razlike. Njihov aktivizam počivao je na vrednostima uzajamnog poštovanja, saradnje, zajedničkog učenja i očuvanja mira.

Mirovno i antifašističko delovanje Subotičanki možemo istraživati paralelno sa naporima Ženskog pokreta za dostizanje punih političkih, radnih i drugih prava žena kao ravnopravnih članica društva.

Rad i rast žena u Subitici treba posmatrati kroz hronološki sled promena političke (državne) pripadnosti od Autrougarske monarhije, Kraljevine SHS/Jugoslavije do SFRJ.

Tri su vremenska perioda:

1. 1918-1941: od osnivanja zajedničke države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do izbijanja Drugog svetskog rata;

2. 1941-1945: period okupacije i borbe u Drugom svetskom ratu;

3. 1944-1953: od organizovanja Antifašističkog fronta žena u Subotici do ukidanja Antifašističkog fronta žena u SFRJ.

Zabeležila sam životne priče dvanaest antifašistkinja Subotice:

Lili Bek Krmpotić (Lili Beck Krmpotic), Magda Bošan Simin (Magda Boschan Simin), Klara Buljovčić Ledvai, Ruža Čizme(i)k Dudašev, Eta (Etela) Hedrih Kizur (Etela Hedrich Kizur), Anka Kmezić Dubajić, Draginja Lendvai, Sofija Malušev Spahić, Bosiljka Bosa Miličević, Ida Sabo (Szabó Ida), Edita Špicer Hajzler (Edita Spitzer Heisler), Laura Lola Vol Vinkler (Laura Lola Wohl Winckler)

od kojih su 10 preživele ratna stradanja i u miru nastavile nakon 1945. svoj antifašistički i feministički rad.

Pilot istraživanje pokazalo je da postoje rasuti podaci u raznim arhivima i bogata memoarska građa koju treba ponovo vrednovati, danas sa vremenskom distancom od 90, 80, 70 godina od dešavanja. Sastavni deo istraživanja ženskih studija je i feministička perspektiva na životne priče zaslužnih antifašistkinja nekada i na doprinose i ulogu koje su imale u antifašističkom i ženskom pokretu. Samo tako možemo stvarati žensku istoriju, istoriju razvoja feminizma i ženskog pokreta kod nas. Bez kontinuiteta sa prošlošću nema ni jasne vizije budućnosti.

Smrt fašizmu - sloboda narodu!

dr Margareta Bašaragin

3.11.2021Svenka Savić je prisustvovala sastanku koji je u Novom Sadu (u hotelu Park) orgnaizovao Helsinški odbor za ljudska prava s ciljem da se napiše alternativna strategija kulturnog razvoja u Srbiji do 2030. godine i ponudi javnosti na uvid.

Seminar za novinare i novinarke „Diskriminacija i stereotipi u izveštavanju o ženama i starijim osobama“ realizovala je Margareta Bašaragin 2-3.10.2021.g. u hotelu „Zlatarski biseri“, Nova Varoš. Seminar su suorganizovalli Udruženje „Ženske studije i istraživanja“ Novi Sad i Forum žena Prijepolja iz Prijepolja u okviru projekta „Žene, deca i stari kroz prizmu medija – stereotipi i senzacionalističko izveštavanje“ Udruženja „Forum žena Prijepolja, Prijepolje (finansijska podrška Ministarstva kulture i informisanja RS).

Cilj seminara je bio da učesnici/e na konkretnim primerima medijskog izveštavanja steknu veštine prepoznavanja implicitne i eksplicitne diskriminacije po osnovi pola/roda i starosti (seksizam i ejdžizam), da im se ponude konkretna rešenja za njihovo prevazilaženje i izrade preporuke za izveštavanje o starijima, naročito starijim ženama.

Ukupno je bilo 18 učesnica i učesnica iz Prijepolja, Užica, Niša, Čačka.

 

 

 

 

 

Foto: Forum žena Prijepolja

U povodu Svestkog dana starijih osoba Svenka Savić donosi tekst "Svestski dan starijih osoba i edžizam" koji je objavljen na sajtu Autonomije i koji ovde prenosimo.

SVENKA SAVIĆ: Svetski dan starih osoba i ejdžizam

"Ne treba mi digitalizacija, i nemojte me menjati, hoću svoje prijatelje uživo, u šetnji, na kafi, na svetlu dana da se družimo"

01. okt 2021

Danas je Svetski dan starih osoba! Danas je moj dan!  Koja sreća imati 2 svoja dana u godini: jedan rođendan (u junu – 81 punih) i ovaj grupni,  a svetski dan (1. oktobar). Eto i mi stare osobe imamo svoj stetski dan kao što je Dan Planete. Očigledno smo važne u današnjem sazvežđu!

U poslednjih nekoliko danas to se potvrđuje brigom za nas stare osobe: najpre vladina finansijska podrška penzionerima – već sam dala unuku te pare da proslavi njegov peti rođendan. Zatim je stalna predstavnica Ujedinjenih nacija u Srbiji konstatovala ejdžizam na delu (diskriminaciji prema starim osobama). Navodi primer da su upravo te osobe, sada „ispale“  izvan opšte digitalizacije u društvu i predlaže mere za promenu takvog stanja.  U tome joj pomaže ministarka za ljudska i manjinska prava konkretnim predlogom da uvede digitalizaciju u živote starih osoba kod nas odmah. „Organizacija ‘Mikser’, u saradnji sa populacionim fondom UN (UNFPA), u cilju promocije digitalne pismenosti snimila je ranije tri kratka filma o korišćenju Fejsbuka, Skajpa, Vajbera na pametnim telefonima i oni se mogu pronaći na njihovom Jutjub kanalu” (informiše nas Beta u Danasu, 28.9.2021). Ukratko, rešenje je nađeno: stare osobe treba promeniti – opismeniti  tako što će moći da koriste u komunikaciji Fejsbuk, Skajp i Vajber – ako kupe pametne  telefone.

Unuku sam već dala pare za rođendan, nemam da kupim za sebe pametni telefon. A i neću. Ne treba mi digitalizacija, i nemojte me menjati, hoću svoje prijatelje uživo, u šetnji, na kafi, na svetlu dana da se družimo. Neću da me stalno menjate u korist svojih finansijskih i drugih politika. Hoću da se vi promenite i shvatite da je važno da nam se vi približite: mentalno, emotivno, finansijski.

U jednom skorašnjem istraživanju ispitale smo starije osobe u staračkim domovima o njihovim potrebama u korona situaciji. Nisu pominjale da im nedostaju pametni telefoni i ostalo, nego vapaj za živom rečju sa drugima, a pre svega mladima  – unucima i decom (“Volim kad mi dođe geronto domaćica, više da pričamo nego da mi sprema”). Tu je značajan broj starih osoba kojima su mladi otišli u svet, naročito iz slovačakih, mađarskih, rumunskih zajednica (“Ne treba mi vajber, hoću da moja deca budu ovde sa nama”).

Zato na moj dan, molim novu antiejdž dugoročnu politiku u državi u kojoj smo mi, stare osobe, subjekti a ne stalno vaši pacijenti, ili eksperimentalni pacovi, jer nas digitalizacija otuđuje ne samo generacijski jedne od druge, nego i od od nas samih.

(https://www.autonomija.info/svenka-savic-svetski-dan-starih-osoba-i-ejdzizam.html)