Tokom poslednjih 5 godina u Vojvodini smo osnovale preko 20 različitih ženskih nevladinih organizacija koje čine mrežu ženskih organizacija u regionu Vojvodine (N. Sad, Subotica, Kikinda, Vršac, Vrbas, Pančevo....), a ona je deo mreže ženskih organizacija i grupa u Jugoslaviji., koja je deo istočnoevropske mreže takvih organizacija (formirane semptembra, 1998. konferencijom u Beogradu).Mi smo deo jedne velike mreža ženskih organizacija.

U istom periodu su se u Novom Sadu registrovale ženske NVO s ciljem da se ženska ljudska prava počinju ostvarivati u praksi, u različitim domenima svakodnevnog života žena: u obrazovanju, zdravlju, zapošljavanje, političkom omoćavanju.... Prostor u kojem se ovo osnovno zalaganje može realizovati širok je i svaka nova ženska organizacija ima mogućnosti da pomogne u jednom segmentu takvog poduhvata. Potrebno je samo da dobro sarađujemo. Do sada su se Ženske studije i istraživanja (1997) usmerile na visokoškolsko, alternativno interdisciplinarno obrazovanje i istraživanje, Novosadski ženski centar (1998) na pružanje pravne pomoći ženama, MILA (1998?), na rad sa mladima u različitim domenima pomoći: obrazovanje, zdravlje.... Vojvođanska inicijativa za zapošljavanje žena, kako i naslov kaže, fokusirana je na žene i posao, VIDEO MEDEJA (1998), na umetničko izražavanje žena, pre svega u video umetnosti... ŽAD (2000), na zaštitu ženskog zdravlja i na rad sa ženama na selu, EVA (2001) na zaštitu zdravlja žena i, odskora, na pitanja trgovine ženama....Vojvođanka, za informisanju, dokumentaciji i političkom osnaživanju i angažmanu žena.... (oko 100 aktivnih).

Ovaj potencijal ženskog aktivnizma nije dovoljno vidljiv u gradu, mada su rezultati pojedinačnih organizacija i pojedinki veliki. Zato smo odlučile krajem decembra 2001. (na inicijativu Studija) da se okupimo oko, nama značajnog događaja, Predloga novog zakona o NVO organizacijama koji će uskoro usvajati vlada Srbije. Na tom sastanku smo se dogovorile da će pravnice, Ljiljana Madžar i Ljilja Silađi oformiti naše amandmane na Predlog. Srećom, postignut je sporazum između vlade i predstavnika mreže NVO u Jugoslaviji, pa naši predlozi nisu bili potrebni. No, iskoristile smo takav zamah druženja da se nađemo još jednom u januaru 2002. kako bismo načinile program aktivnosti pomoću kojih bismo bile vidljivije i uticajnije u gradu. Kao osnovni problem svih uočile smo da nemamo prostorije koje bi nam gradska vlada dodelila, kao što je već uradila sa nekim (neženskim) NGO u gradu. Prostor = stvarno postojanje u gradu.

Za sada iznajmljene prostore imaju Studije, Vojvođanka, Video medeja.... dok druge nemaju. Predlog: uputiti pismeni zahtev gradskoj vladi za dodelu prostora za rad ženskih organizacija (vidi prilog). Dogovorile smo se tada na sastanku, na kojem su bile predstavnice upravnog odbora Ženskih studija (ukupno 8) i predstavnice Vojvođanke (ukupno 2), da bi 8. mart 2002. bio mogući datum zajedničkog izlaska pred javnost svih ženskih NVO u gradu (kao afirmacija mreže ženskih NVO u gradu), i pojedinačnih udela u fizionomiji mreže: aktivizam, obrazovanje, zdravlje, zaposlenost.... svi aspekti o kojima ženske organizacije sada, ili iz neposrednoj prošlosti, imaju podatke i znaju stanje u regionu grada i/ili Pokrajine.

Da bi takva aktivnost uspela potrebno je da više znamo jedne o drugima i da sačinimo plan za jednodnevno druženje i aktivizam 8. marta 2002. (u pismenom pozivu da svaka organizacija pripremi mali izveštaj 2001. i plan za 2002. koji bismo podelili na sastanku).

Ženske organizacije danas u gradu koriste kao najčešći oblik rada obrazovne radionice i/ili predavanja iz različitih domena programa Pekinške deklaracije iz kojih je proizašlo određeno iskustvo. Predlog: ono što je pozitivno iskustvo u tom radu treba da bude obznanjeno u medijima, na internetu ili u obliku malih brošura, biltena, i dostupno korisnicama. U tom pogledu je Vojvođanka ponudila svoju adresu i internet linkove i na sastanku smo se dogovorile da ćemo slati sve informacije njima, ali i na druge različite adrese (Ženska posla) kako bi ono što radimo bilo dostupno raznim potencijalnim korisnicama i šire od regiona Vojvodine (na primer, tekstovi S. Savić o seksizmu u jeziku na adresi Ženska posla). Predlog: svaka organizacija predlaže način na koji želi da saobraća sa Vojvođankom, jer je uočeno da neke organizacije imaju za tu svrhu određenu osobu, dok druge nemaju.

Svenka Savić, N. Sad, 8. februar 2002.